653.
Izgled
| Godine:
◄◄ | ◄ | 649. | 650. | 651. | 652. | 653. | 654. | 655. | 656. | 657. | ► | ►► |
| Decenije:
◄ | 620-e | 630-e | 640-e | 650-e | 660-e | 670-e | 680-e | ► |
| Vijekovi: |
| Gregorijanski kalendar | 653 DCLIII |
| Ab Urbe condita | 1406 |
| Asirski kalendar | 5403 |
| Bengalski kalendar | 60 |
| Berberski kalendar | 1603 |
| Budistički kalendar | 1197 |
| Burmanski kalendar | 15 |
| Bizantijski kalendar | 6161–6162 |
| Kineski kalendar | 壬子年 (Vodeni Pacov) 3349 ili 3289 — do — 癸丑年 (Vodeni Vo) 3350 ili 3290 |
| Koptski kalendar | 369–370 |
| Diskordijanski kalendar | 1819 |
| Etiopijski kalendar | 645–646 |
| Hebrejski kalendar | 4413–4414 |
| Hindski kalendari | |
| - Vikram Samvat | 709–710 |
| - Šaka Samvat | 575–576 |
| - Kali Juga | 3754–3755 |
| Holocenski kalendar | 10653 |
| Iranski kalendar | 31–32 |
| Islamski kalendar | 32–33 |
| Julijanski kalendar | 653 DCLIII |
| Korejski kalendar | 2986 |
| Minguo kalendar | 1259 prije Tajvana 民前1259年 |
| Seleukidska era | 964/965 AG |
| Tajlandski solarni kalendar | 1195–1196 |
Godina 653. (DCLIII) bila je redovna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 653. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.
Događaji
[uredi | uredi izvor]Bizantijsko Carstvo i Rašidunski Halifat
[uredi | uredi izvor]- Ugovor između muslimana i kršćana Armenije. Zapovjednik armenske vojske, Teodor Reštuni, zaključio je vazalski sporazum sa sirijskim guvernerom Muavijom.
- Bizantijski car Konstan II potom je napao Armeniju sa 100.000 ljudi. Guverner Armenije i Iberije, Teodor Reštuni, ponovo ju je osvojio nekoliko mjeseci kasnije uz pomoć Arapa[1]. Nakon čega car Konstan II dobrovoljno predaje Armeniju Arapima, nakon primirja s Muavijom, guvernerom Sirije. Muavija daje Armencima praktičnu autonomiju i imenuje naharara Theodora Rštunija za vladara Armenije imenovavši ga patricijem.[2] Vremenom su patriciji efektivno postali kraljevi.
- Tokom jednog vijeka, historiju Armenije obilježilo je stalno kretanje arapskih i bizantijskih snaga, koje su se međusobno sukobljavale. Armenci, predvođeni generalima iz porodice Bagratuni, udruživali su se sa obje strane, zavisno od prirode sukoba.
- Muavija predvodi napad na Rodos, uzimajući razasute dijelove Kolosa s Rodosa (jednog od sedam svjetskih čuda antike) i šaljući ih natrag u Siriju, gdje uništavaju bronzani otpad kako bi napravio kovanice (približan datum).
- Nakon bitke kod Dongole (652.), tokom 653. godine počeo se primjenjivati Baqt – jedan od najdugovječnijih mirovnih ugovora u historiji, kojim su regulisani odnosi između muslimanskog Egipta i kršćanskog kraljevstva Makurije (smještenog u regiji Nubije).
- Maksim Ispovjednik, vodeći teolog strane koja se protivila monoteletima, uhapšen je. Osudjen u Konstantinopolu, mučen je i prognan u Biziju na Crnom moru, ali još uvijek odbija prihvatiti Tipose Konstansa II.[3]
Evropa
[uredi | uredi izvor]- Kralj Rodoald je ubijen nakon šestomjesečne vladavine, a nasljeđuje ga Aripert I, koji je izabran za kralja Langobarda. Širi katoličanstvo po langobardskom kraljevstvu i gradi mnoge nove crkve širom kraljevstva.
- Ato nasljeđuje Teodelapa kao vojvoda od Spoleta, u centralnoj Italiji (približan datum).
- 16. decembar: Početak Osmog sabora u Toledu.
Britanija
[uredi | uredi izvor]- Kralj Penda od Mersije osigurava dominaciju nad područjem Srednje Anglije, gdje postavlja svog sina Peadu za vladara.[4]
- Peada se ženi Alchflaed, kćerkom kralja Oswiua od Bernisije, i kršten je u Ad Murumu (u oblasti Hadrijanovog zida) od strane biskupa Finana.
- Kralj Œthelwald od Deire odbacuje Oswiuovu vrhovnu vlast i okreće se Pendi. Penda pokreće još jedan napad na Bernisiju (približan datum).
- Talorgan I, Oswiuov nećak, krunisan je za kralja Pikta. Vjerovatno prihvata nortumbrijsku vrhovnu vlast i plaća danak.[5]
- Kralj Sigeberht I od Essexa umire nakon 36-godišnje vladavine, a nasljeđuje ga njegov rođak Sigeberht II.
- Oswiu nagovara Sigeberhta II da prihvati kršćanstvo.
Azija
[uredi | uredi izvor]- Car Kōtoku šalje delegaciju na dvor dinastije Tang u Kini. Japanski ambasadori, svećenici i studenti plove prema glavnom gradu Čang'anu, ali neki od brodova se gube na putu.
- Princ Tendži iz Japana mijenja svoju rezidenciju u Asuku (prefektura Nara), s drugim članovima carske porodice i ministrima. Samo car Kōtoku boravi u palači Naniva (približan datum).
653 u temama
[uredi | uredi izvor]Religija
[uredi | uredi izvor]- 17. juni – Papa Martin I uhapšen je na Lateranskom saboru u Rimu, zajedno s Maksimom Ispovjednikom, po naređenju cara Konstansa II, i odveden u zatvor u Konstantinopol.
- Northumbrijski misionari pod vodstvom sv. Cedda poslani su u Essex da osnuju manastir u Bradwell-on-Sea.
- Hram Sinheungsa u provinciji Gangvon (Južna Koreja) izgradio je budistički monah Džadžang.
- Hilderik II, kralj Franaka (približan datum)
- Li Xian, princ dinastije Tang (umro 684.)
- 6. mart – Li Ke, princ dinastije Tang
- 30. septembar – Honorije, nadbiskup Canterburyja [6]
- Abbas ibn Abdulmuttalib, Muhamedov ashab i amidža (približan datum)
- Čen Šuozhen, vođa kineskih pobunjenika
- Chindasuinth, kralj Vizigota
- Marcán mac Tommáin, kralj Uíja u Maineu (Irska)
- Platon, egzarh Ravene
- Rodoald, kralj Langobarda
- Romaric, franački plemić
- Sigeberht I, kralj Essexa
- Talorc III, kralj Pikta
- Theodelap, vojvoda od Spoleta (približan datum)
- Zhang Xingcheng, kancelar dinastije Tang (rođen 587.)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Recherches sur la chronologie arménienne, technique et historique, par Edouard Dulaurier, 1859
- ↑ For the terms of this treaty see Kaegi, Walter (1992). "Byzantium and the Early Islamic Conquests". Cambridge: Cambridge University Press, pp. 196–197. ISBN 05214-8455-3
- ↑ L'Église byzantine de 527 à 847, par Jules Pargoire. Éditeur Ayer Publishing, 1971 (ISBN 978-0-8337-2672-8)
- ↑ Kirby 2000, chapter 5, "The northern Anglian hegemony", section "The reign of Oswald".
- ↑ Bede Book II, Chapter V.
- ↑ Bellenger, Dominic Aidan; Fletcher, Stella (February 17, 2005). The Mitre and the Crown: A History of the Archbishops of Canterbury. History Press. p. 149. ISBN 978-0-7524-9495-1.
