Idi na sadržaj

653.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | | 649. | 650. | 651. | 652. | 653. | 654. | 655. | 656. | 657. |  | ►►

Decenije:

| 620-e | 630-e | 640-e | 650-e | 660-e | 670-e | 680-e |

Vijekovi:

| 6. vijek | 7. vijek | 8. vijek |

653. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar653
DCLIII
Ab Urbe condita1406
Asirski kalendar5403
Bengalski kalendar60
Berberski kalendar1603
Budistički kalendar1197
Burmanski kalendar15
Bizantijski kalendar6161–6162
Kineski kalendar壬子(Vodeni Pacov)
3349 ili 3289
     do 
癸丑年 (Vodeni Vo)
3350 ili 3290
Koptski kalendar369–370
Diskordijanski kalendar1819
Etiopijski kalendar645–646
Hebrejski kalendar4413–4414
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat709–710
 - Šaka Samvat575–576
 - Kali Juga3754–3755
Holocenski kalendar10653
Iranski kalendar31–32
Islamski kalendar32–33
Julijanski kalendar653
DCLIII
Korejski kalendar2986
Minguo kalendar1259 prije Tajvana
民前1259年
Seleukidska era964/965 AG
Tajlandski solarni kalendar1195–1196

Godina 653. (DCLIII) bila je redovna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 653. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko Carstvo i Rašidunski Halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Ugovor između muslimana i kršćana Armenije. Zapovjednik armenske vojske, Teodor Reštuni, zaključio je vazalski sporazum sa sirijskim guvernerom Muavijom.
  • Bizantijski car Konstan II potom je napao Armeniju sa 100.000 ljudi. Guverner Armenije i Iberije, Teodor Reštuni, ponovo ju je osvojio nekoliko mjeseci kasnije uz pomoć Arapa[1]. Nakon čega car Konstan II dobrovoljno predaje Armeniju Arapima, nakon primirja s Muavijom, guvernerom Sirije. Muavija daje Armencima praktičnu autonomiju i imenuje naharara Theodora Rštunija za vladara Armenije imenovavši ga patricijem.[2] Vremenom su patriciji efektivno postali kraljevi.
  • Tokom jednog vijeka, historiju Armenije obilježilo je stalno kretanje arapskih i bizantijskih snaga, koje su se međusobno sukobljavale. Armenci, predvođeni generalima iz porodice Bagratuni, udruživali su se sa obje strane, zavisno od prirode sukoba.
  • Muavija predvodi napad na Rodos, uzimajući razasute dijelove Kolosa s Rodosa (jednog od sedam svjetskih čuda antike) i šaljući ih natrag u Siriju, gdje uništavaju bronzani otpad kako bi napravio kovanice (približan datum).
  • Nakon bitke kod Dongole (652.), tokom 653. godine počeo se primjenjivati Baqt – jedan od najdugovječnijih mirovnih ugovora u historiji, kojim su regulisani odnosi između muslimanskog Egipta i kršćanskog kraljevstva Makurije (smještenog u regiji Nubije).
  • Maksim Ispovjednik, vodeći teolog strane koja se protivila monoteletima, uhapšen je. Osudjen u Konstantinopolu, mučen je i prognan u Biziju na Crnom moru, ali još uvijek odbija prihvatiti Tipose Konstansa II.[3]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Rodoald je ubijen nakon šestomjesečne vladavine, a nasljeđuje ga Aripert I, koji je izabran za kralja Langobarda. Širi katoličanstvo po langobardskom kraljevstvu i gradi mnoge nove crkve širom kraljevstva.
  • Ato nasljeđuje Teodelapa kao vojvoda od Spoleta, u centralnoj Italiji (približan datum).
  • 16. decembar: Početak Osmog sabora u Toledu.

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Penda od Mersije osigurava dominaciju nad područjem Srednje Anglije, gdje postavlja svog sina Peadu za vladara.[4]
  • Peada se ženi Alchflaed, kćerkom kralja Oswiua od Bernisije, i kršten je u Ad Murumu (u oblasti Hadrijanovog zida) od strane biskupa Finana.
  • Kralj Œthelwald od Deire odbacuje Oswiuovu vrhovnu vlast i okreće se Pendi. Penda pokreće još jedan napad na Bernisiju (približan datum).
  • Talorgan I, Oswiuov nećak, krunisan je za kralja Pikta. Vjerovatno prihvata nortumbrijsku vrhovnu vlast i plaća danak.[5]
  • Kralj Sigeberht I od Essexa umire nakon 36-godišnje vladavine, a nasljeđuje ga njegov rođak Sigeberht II.
  • Oswiu nagovara Sigeberhta II da prihvati kršćanstvo.
  • Car Kōtoku šalje delegaciju na dvor dinastije Tang u Kini. Japanski ambasadori, svećenici i studenti plove prema glavnom gradu Čang'anu, ali neki od brodova se gube na putu.
  • Princ Tendži iz Japana mijenja svoju rezidenciju u Asuku (prefektura Nara), s drugim članovima carske porodice i ministrima. Samo car Kōtoku boravi u palači Naniva (približan datum).

653 u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • 17. juni – Papa Martin I uhapšen je na Lateranskom saboru u Rimu, zajedno s Maksimom Ispovjednikom, po naređenju cara Konstansa II, i odveden u zatvor u Konstantinopol.
  • Northumbrijski misionari pod vodstvom sv. Cedda poslani su u Essex da osnuju manastir u Bradwell-on-Sea.
  • Hram Sinheungsa u provinciji Gangvon (Južna Koreja) izgradio je budistički monah Džadžang.
  • Hilderik II, kralj Franaka (približan datum)
  • Li Xian, princ dinastije Tang (umro 684.)
  • 6. mart – Li Ke, princ dinastije Tang
  • 30. septembar – Honorije, nadbiskup Canterburyja [6]
  • Abbas ibn Abdulmuttalib, Muhamedov ashab i amidža (približan datum)
  • Čen Šuozhen, vođa kineskih pobunjenika
  • Chindasuinth, kralj Vizigota
  • Marcán mac Tommáin, kralj Uíja u Maineu (Irska)
  • Platon, egzarh Ravene
  • Rodoald, kralj Langobarda
  • Romaric, franački plemić
  • Sigeberht I, kralj Essexa
  • Talorc III, kralj Pikta
  • Theodelap, vojvoda od Spoleta (približan datum)
  • Zhang Xingcheng, kancelar dinastije Tang (rođen 587.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Recherches sur la chronologie arménienne, technique et historique, par Edouard Dulaurier, 1859
  2. For the terms of this treaty see Kaegi, Walter (1992). "Byzantium and the Early Islamic Conquests". Cambridge: Cambridge University Press, pp. 196–197. ISBN 05214-8455-3
  3. L'Église byzantine de 527 à 847, par Jules Pargoire. Éditeur Ayer Publishing, 1971 (ISBN 978-0-8337-2672-8)
  4. Kirby 2000, chapter 5, "The northern Anglian hegemony", section "The reign of Oswald".
  5. Bede Book II, Chapter V.
  6. Bellenger, Dominic Aidan; Fletcher, Stella (February 17, 2005). The Mitre and the Crown: A History of the Archbishops of Canterbury. History Press. p. 149. ISBN 978-0-7524-9495-1.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]