Je li piling? Gel za tuširanje? Njegujuća krema? Labanyta Whipped Milk ne vjeruje da njega kože treba od vas tražiti da birate.

Nakon što je Labanyta Oil-to-Milk osvojila brojne žene svojim jedinstvenim konceptom njege, dermatološki testiranom formulom i prepoznatljivim kremastim mirisom marelice, Labanyta, linija kozmetike koju je osmislila Una Pašić Gregović, poznata hrvatska doula, savjetnica za dojenje i osnivačica brenda UnaBridged, predstavlja svoju drugu veliku inovaciju u njezi tijela.

Stigao je Labanyta Whipped Milk – luksuzni mousse-to-foam piling za tijelo koji u jednom proizvodu objedinjuje nježno čišćenje, učinkovitu eksfolijaciju i intenzivnu njegu kože.

Više od pilinga

Klasični piling često ostavlja kožu iziritiranom, masnom ili zategnutom. Formula se oslanja na velika zrnca šećera ili soli (ili još gore, mikroplastike), koja mogu biti gruba prema koži, dok uljna baza često ostavlja neugodan masni film i ne pruža stvarnu njegu kožnoj barijeri.

U Labanyti su odlučili krenuti potpuno drugim putem.

Rezultat je proizvod koji se po teksturi više može usporediti s bogatim tučenim mousseom nego s klasičnim pilingom. U dodiru s vlažnom kožom njegova kremasta tekstura pretvara se u raskošnu pjenu koja istovremeno čisti, njeguje i zaglađuje kožu.

Prirodna zrnca marelice nježno uklanjaju odumrle stanice kože bez osjećaja grebanja ili iritacije, dok posebno odabran blagi sustav surfaktanata učinkovito čisti kožu, ali pritom čuva njezinu prirodnu zaštitnu barijeru.

Inovativna mousse-to-foam tehnologija

Jedna od najvećih posebnosti Whipped Milka krije se upravo u njegovoj teksturi.

Zahvaljujući posebnom proizvodnom procesu i visokom udjelu glicerina, proizvod stvara bogatu, mekanu i hranjivu pjenu bez agresivnih pjenjača koji mogu isušivati kožu.

Dok se većina pilinga koristi tek jednom ili dva puta tjedno, Whipped Milk dovoljno je nježan da može postati dio svakodnevne rutine njege kože.

Njega koja ne završava ispiranjem

Posebna pažnja posvećena je i osobama sa suhom, osjetljivom i dehidriranom kožom.

Formula je obogaćena rižinim lipidima, prirodnim sastojkom koji pomaže smanjiti gubitak vlage, podupire zdravu funkciju kožne barijere te ostavlja kožu mekom, podatnom i ugodnom na dodir.

Rižini lipidi prirodno sadrže vitamin E i pružaju dodatnu antioksidativnu zaštitu, dok koža nakon ispiranja ostaje njegovana, bez osjećaja zatezanja ili isušenosti.

Savršen saveznik tijekom trudnoće

Trudnoća je razdoblje u kojem koža prolazi kroz neke od najvećih promjena u životu žene. Zbog hormonalnih promjena često postaje osjetljivija, sklonija isušivanju, svrbežu i osjećaju zatezanja, dok se istovremeno intenzivno rasteže.

Upravo zato Whipped Milk razvijan je tako da bude dovoljno nježan i za najosjetljiviju kožu. Prirodna zrnca marelice nježno uklanjaju odumrle stanice bez grubog mehaničkog pilinga, dok blagi sustav surfaktanata čisti kožu bez narušavanja njezine prirodne zaštitne barijere. Rižini lipidi pomažu zadržati vlagu i pružaju osjećaj mekoće i ugode, što je posebno važno tijekom trudnoće kada koži treba dodatna potpora.

Kada se nakon tuširanja na još vlažnu kožu nanese Labanyta Oil-to-Milk, koža je savršeno pripremljena za dubinsku njegu, a cijeli ritual postaje trenutak opuštanja i povezivanja sa svojim tijelom u razdoblju njegovih najvećih promjena.

Njega koja postaje ritual

Whipped Milk nije zamišljen kao još jedan proizvod na polici.

Njegova bogata tekstura, prepoznatljiv Labanyta kremasti miris marelice – formuliran bez endokrinih disruptora – te osjećaj mekoće koji ostavlja na koži pretvaraju svakodnevno tuširanje u mali ritual kojem se veselite.

Posebno je praktičan prije brijanja jer nježno zaglađuje površinu kože, a nakon izlaganja suncu pomaže obnoviti osjećaj mekoće i ugode. Kada se ritual završi nanošenjem Labanyta Oil-to-Milk na vlažnu kožu, dobiva se kombinacija koja kožu ostavlja glatkom, hidratiziranom i prirodno blistavom tijekom cijelog ljeta.

Za potpuni doživljaj njege, preporučuje se nakon tuširanja nanijeti Labanyta Oil-to-Milk na još vlažnu kožu. Ova kombinacija ostavlja kožu iznimno glatkom, dubinski nahranjenom i svilenkasto mekom.

Filozofija koja stoji iza brenda

Labanyta je nastala iz želje da njega kože bude jednako sigurna koliko i učinkovita. Kao i prethodni proizvodi iz kolekcije, Whipped Milk razvijan je s naglaskom na nježne, pažljivo odabrane sastojke, formulacije bez endokrinih disruptora i rituale koji njegu kože pretvaraju u trenutak usporavanja i brige o sebi.

Brend potpisuje Una Pašić Gregović, poznata hrvatska doula, savjetnica za dojenje i edukatorica za trudnoću i postpartum, koja je kroz svoj dugogodišnji rad sa ženama prepoznala koliko su im potrebni proizvodi koji istovremeno pružaju sigurnost, luksuz i istinski užitak korištenja.

Nova era njege tijela

S Whipped Milkom Labanyta još jednom potvrđuje svoju filozofiju stvaranja proizvoda koji ne prate trendove, nego stvaraju nova iskustva.

Jer njega kože ne bi trebala biti niz odvojenih i kompliciranih koraka bez rezutata.

Trebala bi biti ritual. Jednostavan. Učinkovit. Luksuzan.

I dovoljno nježan da ga poželite iznova doživjeti svakoga dana.

Labanyta Whipped Milk dostupan je putem službenog webshopa.

Fotografije: StoodioSoo, Ana Surač

Objava Labanyta Whipped Milk: novi piling koji mijenja njegu tijela pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ne znam za vas, ali meni je trebalo nekoliko ljeta da povežem neke stvari. Prvo bih primijetila da mi je intimno područje osjetljivije nego inače. Onda bih to pripisala vrućinama. Pa depilaciji. Pa kupaćem kostimu. Pa bih jednostavno nastavila dalje jer sam mislila da je to nešto što dolazi u paketu s ljetom.

Tek kasnije sam shvatila da nisam jedina.

Koliko nas bez razmišljanja provedemo sate u mokrom badiću? Koliko nas se tijekom ljeta češće depilira ili brije? Koliko puta dnevno se tuširamo jer želimo osjećaj svježine? Koliko vremena provedemo u uskoj odjeći, sportskim tajicama ili na putovanjima?

Sve su to sitnice koje same po sebi možda ne znače puno, ali zajedno mogu utjecati na osjećaj ugode i zdravlje intimnog područja.

I ono što mi je posebno zanimljivo – o tome gotovo nikada ne razgovaramo.

Pričamo o SPF-u, hidrataciji, zaštiti kose od sunca i after sun njezi. Ali rijetko ćemo prijateljici reći da nam je intimno područje osjetljivije nego inače ili da nam određene navike tijekom ljeta jednostavno ne odgovaraju.

Zato sam posljednjih godina počela više obraćati pažnju na intimnu njegu.

Ne zato što imam problem. Nego zato što sam naučila da je puno lakše spriječiti nelagodu nego čekati da se pojavi.

Sophia serum i Ophelia micelarno ulje za intimnu njegu prvi put su mi došli u ruke kroz jednu suradnju. Bila sam jedna od onih žena koje misle da je dovoljno ono što već rade i da intimna njega ne zahtijeva neku posebnu pažnju. Iskreno, o proizvodima za intimnu njegu nisam puno razmišljala. Znala sam da postoje, ali sam ih uvijek preskakala u trgovinama misleći da mi je sasvim dovoljan moj gel za tuširanje.

Ali kako to često biva, tek kad nešto isprobaš shvatiš da postoji i drugačiji pristup.

Prvo sam počela koristiti Ophelia micelarno ulje. Ono što mi se odmah svidjelo bilo je to što ne ostavlja osjećaj isušivanja niti onu neugodu koju ponekad mogu izazvati agresivniji proizvodi. Nježno čisti, a istovremeno ostavlja osjećaj ugode i svježine. To je bio prvi put da sam o intimnoj njezi počela razmišljati kao o njezi, a ne samo higijeni.

Istovremeno sam u rutinu uključila i Sophia serum. Iskreno, tada mi koncept seruma za intimnu njegu nije bio sasvim jasan. Serum za lice? Naravno. Serum za kosu? Razumijem. Ali serum za intimno područje?

Danas mi to ima potpuno smisla. I iskreno, ne idem nigdje bez njega.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Supermame (@supermame.hr)

Najčešće posegnem za njim nakon depilacije, kada je koža osjetljivija nego inače, nakon treninga, na putovanjima ili jednostavno u periodima kada osjećam da mom tijelu treba malo više njege. Sophia serum hidratizira, umiruje i njeguje osjetljivo intimno područje, a posebno mi se sviđa što ga ne koristim kao “rješenje problema”, nego kao dio svakodnevne brige o sebi.

Nerijetko ga nosim u torbi za teretanu, na vikend putovanja ili godišnji odmor. Postao je jedan od onih proizvoda za koje ne razmišljaš previše dok ih nemaš, a onda ih počneš redovito koristiti i shvatiš koliko ti odgovara taj dodatni osjećaj ugode i njege.

Zanimljivo mi je i to što je Sophia posebno osmišljena za razdoblja kada žene prolaze kroz promjene – bilo da je riječ o postpartumu, dojenju, perimenopauzi ili jednostavno periodima pojačane osjetljivosti. Sadrži aktivnicu čiji su učinci potvrđeni kliničkim ispitivanjima, a koja pomaže smanjiti osjećaj nelagode, pruža hidrataciju i doprinosi većoj intimnoj ugodi.

Možda zato danas potpuno razumijem zašto su joj korisnice dale nadimak „sunce u bočici“.

Ne zato što obećava čuda, iako je i to moguće sudeći prema pozitivnim recenzijama. Nego zato što je jedan od onih proizvoda za koje nisi ni znao da ti trebaju, dok ne postanu dio tvoje svakodnevice.

I možda je baš to ono što bih voljela da više žena zna.

Intimna njega nije rezervirana za trenutke kada se pojavi problem. Ona može biti jednako prirodan dio brige o sebi kao što su njega lica, kose ili tijela.

A ako postoji jedno godišnje doba koje me na to uvijek iznova podsjeti, onda su to upravo ljetni mjeseci.

Jer ponekad najveću razliku naprave upravo one male stvari o kojima rijetko pričamo.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mariene žensko intimno zdravlje clean kozmetika (@mariene_cosmetics)

Objava o ovome ljeti rijetko pričamo, a muči puno žena pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Mame često brinu o svima drugima prije nego o sebi. Zato ne čudi da prve simptome cistitisa mnoge pokušavaju “izgurati” kroz dan – uz puno vode, čaj i nadu da će proći samo od sebe.

No ponavljajuće uroinfekcije mogu ozbiljno narušiti kvalitetu života. Peckanje pri mokrenju, nelagoda i konstantna potreba za odlaskom na toalet posebno su iscrpljujući kada uz posao treba uskladiti i brigu o djeci i obitelji.

Stručnjaci upozoravaju kako se uroinfekcije često vraćaju zbog kombinacije stresa, umora, oslabljenog imuniteta i premalo vremena za oporavak organizma. Upravo zato važno je reagirati već kod prvih simptoma.

Sve više žena bira prirodna rješenja kao blažu podršku organizmu. Posebno se ističe list medvjetke, biljka koja se tradicionalno koristi kod problema mokraćnog sustava i poznata je po svojoj dugoj primjeni kod blagih uroinfekcija.

Uz terapiju, važnu ulogu ima i prevencija – dovoljno tekućine, redovito mokrenje i jačanje imuniteta mogu pomoći u smanjenju učestalosti infekcija.

Biljni lijek za simptome cistitisa

Cystinol sadrži suhi ekstrakt lista medvjetke (Arctostaphylos uva-ursi), biljke poznate po primjeni kod blagih infekcija mokraćnog sustava. Riječ je o tradicionalnom biljnom lijeku koji se koristi za liječenje simptoma cistitisa poput peckanja pri mokrenju i učestalog mokrenja.

Cystinol^® je jedini tradicionalni biljni lijek s medvjetkom koji sadrži 420 mg arbutina u dnevnoj dozi za primjenu kod naznačenih indikacija temeljenih na iskustvu dugotrajne uporabe.

Podsjetimo, infekcije urinarnog sustava druge su po učestalosti među infekcijama, odmah nakon infekcija dišnog sustava, a najčešće se javljaju kao upale mokraćnog mjehura. Procjenjuje se da najmanje 50% žena barem jednom u životu oboli od infekcije urinarnog sustava, dok jedna od pet seksualno aktivnih žena ima uroinfekciju barem jednom godišnje. Bolest najčešće počinje naglo, uz simptome poput neodgodive potrebe za mokrenjem, učestalog mokrenja malih količina urina, jakog pečenja i žarenja pri mokrenju, otežanog i bolnog mokrenja, bolova u donjem dijelu trbuha, iznad stidne kosti i oko spolovila, a mokraća može biti zamućena i neugodnog mirisa.

Cystinol® je važno uzimati prema uputama za primjenu. Primjena ovog lijeka je kroz usta. U odraslih žena preporučena doza iznosi 2 obložene tablete 3 puta dnevno. Cystinol® nije preporučen za primjenu u djece i adolescenata mlađih od 18 godina, kao ni u muškaraca. Lijek se ne smije uzimati dulje od tjedan dana, a ako se simptomi ne povuku nakon četiri dana primjene ili se pogoršaju tijekom uzimanja lijeka, potrebno je javiti se liječniku.

Prije upotrebe pažljivo pročitajte uputu o lijeku, a o rizicima i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.

Tradicionalni biljni lijek za primjenu kod naznačenih indikacija temeljenih na iskustvu dugotrajne uporabe.

S&B-CYS-HR-05/2026-supermame.hr

Plaćeni oglas o lijeku

Objava zašto se uroinfekcije stalno vraćaju – i kako ih konačno držati pod kontrolom? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Jedno od najčešćih pitanja koje mi roditelji postavljaju: „Je li se moje dijete na vrijeme posjelo, propuzalo, prohodalo?“

Razumijem zašto.

Dovoljno je otvoriti društvene mreže ili upisati nekoliko pojmova u tražilicu i vrlo brzo ćete pronaći desetke tablica, grafikona i popisa vještina koje bi dijete „trebalo“ usvojiti u određenoj dobi. No razvoj djece nije toliko jednostavan.

Razvojni miljokazi služe kao smjernice, a ne kao strogi rokovi. Neka će djeca određene vještine usvojiti nešto ranije, neka nešto kasnije.

Ono što mene kao fizioterapeutkinju puno više zanima od samog broja mjeseci jest kvaliteta pokreta, napredak kroz vrijeme i način na koji dijete koristi svoje tijelo i istražuje okolinu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Anamarija Majcenović Neurorazvojni fizioterapeut (@teta.physio)

Važno je gledati cjelinu, a ne samo jednu vještinu

Roditelji često pitaju trebaju li biti zabrinuti ako njihova beba još ne sjedi, ne puže ili se ne okreće. Moje pitanje uvijek glasi: „Što još radi?“.

Razvoj djeteta se ne promatra kroz jednu vještinu, nego kroz više povezanih područja: grubu motoriku, finu motoriku, senzoriku, komunikaciju, kognitivni i socioemocionalni razvoj.

Kao fizioterapeutkinja, primarno se bavim grubom i finom motorikom.

Dijete koje se aktivno igra, istražuje, pokušava nove pokrete i iz mjeseca u mjesec pokazuje napredak često je na dobrom putu, čak i ako neku pojedinu vještinu usvoji nešto kasnije od svojih vršnjaka.

S druge strane, stagnacija razvoja, gubitak već usvojenih vještina ili izražene asimetrije uvijek zaslužuju dodatnu procjenu.

Cilj nije stvarati paniku, nego na vrijeme dobiti jasniju sliku razvoja djeteta i, ako je potrebno, pružiti podršku u trenutku kada ona može imati najveći učinak.

0 – 3 mjeseca: prvi mjeseci života

U prvim mjesecima života bebi nisu potrebne posebne vježbe niti intenzivna stimulacija tj. rituali s Instagrama. Najvažniji su kontakt s roditeljima, nošenje, maženje, hranjenje, interakcija i osjećaj sigurnosti.

U tom je razdoblju prisutan fiziološki povišen mišićni tonus zbog kojeg su šakice često stisnute, a pokreti djeluju manje organizirano. To je normalan dio ranog razvoja i postupno se smanjuje do kraja prvog tromjesječja.

Beba s vremenom sve više promatra okolinu, reagira na glasove i lica te postupno razvija kontrolu glave. Boravak na trbuhu postaje ugodniji, a oslonac na podlakticama stabilniji.

Oko trećeg mjeseca očekujemo da većinu vremena održava glavicu u sredini tijela, prati zanimljive podražaje pogledom, promatra svoje ruke, spaja ih ispred tijela i prinosi ih ustima.

Upravo kroz te naizgled jednostavne aktivnosti stvaraju se temelji za kasnije okretanje, sjedenje i kretanje.

Važno:

Sljedeći znakovi odnose se na kraj navedenog razdoblja. Ne očekujemo da beba sve navedene vještine usvoji odmah na početku, nego promatramo kako napreduje kroz vrijeme.

Bilo bi dobro potražiti stručnu procjenu ako pri kraju ovog razdoblja:

• glavica većinu vremena ostaje zabačena unatrag
• šakice ostaju stalno čvrsto stisnute
• dijete vrlo malo spontano pomiče ruke i noge
• koristi jednu stranu tijela znatno više od druge
• ima izražene teškoće s kontrolom glavice
• izrazito ne podnosi boravak na trbuhu
• ne pokazuje interes za okolinu

4 – 6 mjeseci: otkrivanje mogućnosti pokreta

Ovo je razdoblje u kojem mnogi roditelji s nestrpljenjem očekuju prve veće promjene. Upravo tada često počinje i uspoređivanje s drugom djecom. Jedna će se beba okrenuti nešto ranije, druga kasnije. Puno je važnije promatrati napreduje li dijete iz mjeseca u mjesec nego fokusirati se na jednu vještinu. U ovom razdoblju beba sve intenzivnije doživljava svoje tijelo i koristi ga kao cjelinu.

Na leđima promatra igračke i poseže za njima. U početku ih hvata bliže tijelu, a zatim sve dalje od sebe, prebacuje ih iz ruke u ruku, pronalazi stopala i sve svjesnije uključuje obje strane tijela u pokret.

U području grube motorike uz podizanje nogica prvo dolazi na bok, a zatim se okreće na trbuh.

Na trbuhu razvija stabilniji oslonac na podlakticama, a prebacivanje težine joj omogućuje posezanje za igračkama, najprije uz podlogu, a kasnije i iznad nje. Postupno se odguruje na ispružene ruke i promatra okolinu.

U ovoj se fazi često pojavljuje i pivotiranje – rotacija oko vlastite osi u potrbušnom položaju koja djetetu omogućuje da se okreće prema zanimljivim podražajima i aktivno istražuje prostor.

Bilo bi dobro potražiti stručnu procjenu ako pri kraju ovog razdoblja:

• glavica je i dalje izrazito nestabilna
• dijete ne uspostavlja oslonac na podlakticama
• izrazito se izvija unatrag
• koristi jednu stranu tijela znatno više od druge
• ne pokazuje interes za igračke ili okolinu
• ne pokušava mijenjati položaje ili dolazi na bok

7 – 9 mjeseci: vrijeme istraživanja prostora

U ovoj dobi pokret više nije slučajan. Dijete se kreće s jasnim ciljem – želi doći do igračke, osobe ili mjesta koje ga zanima.

Boravak na leđima postaje sve rjeđi, a dijete sve aktivnije prenosi težinu s jedne strane tijela na drugu. Za početak se po prostoru često kreće rotacijama i sve više koristi bočni položaj za igru što je preduvjet za posjedanje s boka.

Neka djeca do sjeda dolaze preko boka, dok druga iz potrbušnog položaja prelaze u četveronožni položaj i iz njega se posjedaju. Oba obrasca smatraju se urednima.

Neke bebe počinju vojnički puzati, neke četveronožno, neke se kreću rotacijama, a neke određene obrasce preskaču.

U ovom razdoblju važno je da dijete aktivno istražuje prostor i prenosi težinu kroz različite položaje. Bitno je promatrati kvalitetu istraživanja prostora, a ne samo način kretanja.

Dugoročni je cilj razviti kvalitetno četveronožno puzanje jer predstavlja najfunkcionalniji obrazac kretanja prije hodanja.

Paralelno se razvija i fina motorika. Dijete sve preciznije hvata, prebacuje, okreće i istražuje predmete različitih oblika i tekstura.

Bilo bi dobro potražiti stručnu procjenu ako pri kraju ovog razdoblja:

• dijete ne može održavati sjedeći položaj uz minimalnu pomoć
• ne prenosi težinu s jedne strane tijela na drugu
• ne pokušava se kretati kroz prostor ni na koji način
• vrlo je pasivno i slabo istražuje okolinu
• prisutna je izražena asimetrija pokreta ili položaja

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Anamarija Majcenović Neurorazvojni fizioterapeut (@teta.physio)

10 – 12 mjeseci: priprema za prve korake

U ovom razdoblju dijete usavršava vještine koje je razvijalo tijekom prethodnih mjeseci i sve ih uspješnije povezuje u funkcionalno kretanje. Najčešće se kreće četveronožnim puzanjem i samostalno posjeda.

Počinje se podizati uz namještaj ili uz rub krevetića. U početku to često izgleda nespretno jer se dijete povlači rukama uz minimalno uključivanje nogu i trupa.

Postupno uči rasporediti težinu, aktivirati trup i noge te se oslanjati učinkovitije i sigurnije. Sve češće se igra u visokom klečećem položaju te se podiže u stojeći položaj preko iskoraka, koristeći pritom obje strane tijela.

Nakon toga stoji uz pridržavanje, kreće se bočno uz namještaj i prelazi između različitih oslonaca u prostoru. Postupno se počinje podizati uz zid, spuštati u čučanj uz pridržavanje te ponovno vraćati u stojeći položaj.

Roditelji često jedva čekaju prve korake, ali važno je znati da dijete ne treba učiti hodati. Potrebno mu je pružiti priliku za kretanje, istraživanje i ponavljanje.

Kada živčani sustav, mišići i ravnoteža budu spremni, prvi će koraci doći prirodno.

I ono najvažnije – ne postoji jedan „točan“ trenutak kada se to mora dogoditi. Neka djeca prohodaju prije prvog rođendana, dok druga svoje prve samostalne korake naprave nekoliko mjeseci kasnije. I jedno i drugo može biti potpuno uredan tijek motoričkog razvoja.

Bilo bi dobro potražiti stručnu procjenu ako pri kraju ovog razdoblja:

• dijete ne može samostalno sjediti
• ne prelazi između različitih položaja
• ne pokazuje interes za uspravljanje ili istraživanje prostora
• koristi gotovo isključivo jednu stranu tijela
• dolazi do stagnacije ili gubitka ranije usvojenih vještina

Razvojni vremenski okviri su široki i uvijek ih treba promatrati u kontekstu cjelokupnog razvoja djeteta. Ovaj tekst služi kao opća smjernica i ne može zamijeniti individualnu procjenu stručnjaka.

Objava kasni li moja beba? što roditelji trebaju znati o motoričkom razvoju u prvoj godini života pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Postoje događaji na koje dođeš. A postoje i oni s kojih odlaziš malo lakša. S osjećajem da te netko vidi. Da te netko razumije. Da nisi jedina. Upravo takav bio je drugi Supermame klub, održan proteklog vikenda u zagrebačkom Salonu 6, koji je još jednom okupio mame željne iskrenih razgovora, povezivanja i nekoliko sati posvećenih sebi.

U vremenu kada su događanja za žene često rezervirana za stručnjake, predavanja i osobe koje stoje na pozornici, Supermame klub nastao je s drugačijom idejom. U njegovom središtu nisu poznata imena ni savršene životne priče, nego obične mame.

One koje usred noći presvlače dijete s temperaturom. One koje se pitaju rade li dovoljno dobro. One koje pokušavaju uskladiti posao, obitelj i vlastite potrebe. One koje se ponekad osjećaju snažno, a ponekad potpuno izgubljeno.

Upravo zato su najveća vrijednost Supermame kluba žene koje sjede za stolovima. Njihove priče, iskustva, ranjivost i podrška koju pružaju jedna drugoj.

Ono što je počelo kao obično upoznavanje uz piće dobrodošlice vrlo brzo pretvorilo se u nešto puno dublje. Za istim stolovima sjedile su žene različitih godina, zanimanja i životnih priča, no vrlo brzo postalo je jasno koliko ih toga povezuje.

Bilo je smijeha. Bilo je suza. Bilo je trenutaka potpune tišine dok su žene prepoznavale vlastite priče u riječima drugih žena.

Ovoga puta tema susreta bila je odnos prema sebi, vlastitom tijelu i unutarnjoj ljepoti.

Kroz radionicu Beauty Inside Out powered by Mana, koju je vodila Iva Tošić, sudionice su istraživale svoj osobni kolorit, ali i mnogo važnije pitanje – koliko zaista vide vlastitu ljepotu.

Jednako snažna bila je i radionica Mateje Klicper, mnogima poznate kao @fitness_i_napolitanke, koja je otvorila razgovor o odnosu prema hrani, dijetama, emocionalnom jedenju i nezadovoljstvu vlastitim tijelom. U istoj zoni predstavljene su NajNaj hranilice i Bao Baby pelice. 

Teme koje žene često nose same odjednom su postale zajedničke. Bez osuđivanja. Bez savjeta koje nitko nije tražio. Samo uz razumijevanje.

Za kraj susreta sudionice su kroz poeziju Rupi Kaur, uz vodstvo Sonje Švajhler, zaronile još malo dublje u sebe. U misli, osjećaje i dijelove sebe koje svakodnevna užurbanost često gurne na posljednje mjesto. Radionicu je omogućio Stilus.

Između radionica žene su uživale u pažljivo osmišljenim experience zonama, piću, zakusci, bogatim goodie bagovima i nagradama partnera, no ono što su gotovo sve ponijele kući nije stalo ni u jednu vrećicu.

Ponijele su osjećaj pripadnosti. I podsjetnik da ne moraju sve nositi same.

„Najljepši trenutak za nas bio je vidjeti kako žene koje se do tada nisu znale, u samo nekoliko sati postaju podrška jedna drugoj. Kada žene osjete da su u sigurnom prostoru, vrlo brzo nestanu zidovi, a ostanu iskrenost, razumijevanje i povezanost. Tada znaš da si stvorio nešto što mamama zaista treba“, istaknule su osnivačice Supermama, Sonja Švajhler i Martina Friganović.

Supermame klub još je jednom pokazao da ženama ne treba još jedna obaveza u kalendaru. Treba im prostor. Mjesto gdje mogu doći bez maski, bez očekivanja i bez potrebe da budu savršene.

Nakon ljetne pauze Supermame klub vraća se s novim druženjima, novim temama i novim susretima za žene koje žele više povezanosti, više podrške i više sebe.

Jer ponekad su dovoljna samo tri sata i nekoliko iskrenih razgovora da se prisjetiš koliko vrijediš.

Sve zainteresirane mame mogu se prijaviti na listu čekanja i među prvima saznati informacije o jesenskim druženjima Supermame kluba. Link je OVDJE.

Zahvaljujemo se sponzorima eventa: Naj Naj Hrvatska, Bao Baby, Mana Hrvatska, Omnibiotic, Lampica Ceramic Studio, Anka Jewerly

Za fine zalogaje zaslužna je Podravka, za ljetno osvježenje Ledo, a degustirale smo i Nesputana vina te Vina Tošić.

I ovaj put za dekoraciju je zaslužena Nina – Pixy With Love (@pixywithlove).

Hvala i našim partnerima Kluba koji su osigurali i vrijedne nagrade i iznenađenja: Aromara, Stilus, Japa Design, Gušt Beauty Boutique, Fitness i Napolitanke, Loca Handmade, Apis Candles, Miko Fashion, Smartika i Ivana Štulić.

Fotografije: Marko Tomić

Objava Supermame Klub ponovno dokazao koliko mamama trebaju druge mame pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Fitobimbi Zanzi jedina je dostupna linija na hrvatskom tržištu koja omogućuje zaštitu djece već od rođenja

Ljeto s djecom znači puno igre na otvorenom, večernjih šetnji, odlazaka na more i bezbrižnih trenutaka u prirodi. No uz sve ljepote toplijih dana dolazi i jedan problem koji roditeljima svake godine zadaje glavobolje — komarci i osjetljiva dječja koža. Upravo zato roditelji danas sve pažljivije biraju proizvode koje koriste za svoje mališane. Traže formulacije koje su nježne, sigurne i praktične za svakodnevnu upotrebu, ali istovremeno dovoljno učinkovite da stvarno pružaju zaštitu.

Na hrvatsko tržište sada stiže Fitobimbi Zanzi linija — premium fitofarmaceutski proizvodi razvijeni prema filozofiji koja spaja tri ključne vrijednosti: učinkovito, sigurno i prirodno.

Brend Fitobimbi roditeljima je već poznat kroz proizvode poput Reidrata, Golanila, Lipobalm gela i Islilaxa, a ovog ljeta posebnu pažnju privlače dva nova sezonska proizvoda:

• Zanzi Baby 0+ sprej protiv komaraca
• Zanzi After Bite umirujući roll-on nakon uboda

Zašto su roditelji sve oprezniji kod izbora proizvoda za zaštitu djece?

Koža beba i male djece puno je osjetljivija od kože odraslih, zbog čega roditelji danas sve više izbjegavaju agresivne formulacije i proizvode s jakim kemijskim sastojcima — posebno kada se proizvodi koriste više puta dnevno tijekom ljeta.

Zato sve više traže proizvode koji:

• mogu koristiti već od najranije dobi
• imaju nježnu formulaciju
• ne ostavljaju težak i ljepljiv osjećaj na koži
• praktični su za svakodnevne šetnje, putovanja i boravak na otvorenom
• uklapaju se u prirodniji pristup njezi djece

Fitobimbi Zanzi proizvodi razvijeni su upravo s tom idejom — pružiti zaštitu koja roditeljima daje osjećaj sigurnosti, ali bez kompromisa po pitanju nježnosti prema koži.

Zanzi Baby 0+ sprej: velika prednost koju roditelji odmah primjećuju

Jedna od najvećih posebnosti proizvoda Fitobimbi Zanzi Baby 0+ sprej jest činjenica da se može koristiti već od rođenja i nanositi direktno na kožu.

To je ujedno i jedna od glavnih razlika u odnosu na brojne proizvode na tržištu koji često imaju dobna ograničenja ili nisu prilagođeni najmlađima.

Roditelji posebno ističu:

• laganu i ugodnu teksturu
• jednostavno nanošenje u spreju
• praktičnost za korištenje tijekom cijelog dana
• nježan osjećaj na koži bez masnog sloja
• formulaciju prilagođenu osjetljivoj dječjoj koži
• ugodan miris

U vrijeme kada roditelji pažljivo čitaju deklaracije i traže sigurnija rješenja za svoju djecu, upravo ovakvi proizvodi postaju prvi izbor za ljetne dane.

Nakon uboda: brzo umirivanje kože

Osim same zaštite, roditeljima je važno i što napraviti kada do uboda ipak dođe. Djeca često češu mjesto uboda, pa koža dodatno pocrveni i postane osjetljiva.

Tu dolazi Fitobimbi Zanzi After Bite roll-on — praktičan proizvod za njegu kože nakon uboda komaraca za djecu nakon 6 mjeseci starosti.

Njegove prednosti uključuju:

• praktičan roll-on aplikator
• jednostavno ciljano nanošenje
• osjećaj hlađenja i umirivanja kože
• kompaktno pakiranje idealno za torbu, plažu ili putovanja
• nježnu formulaciju prilagođenu djeci

Roditelji posebno vole proizvode koje mogu imati pri ruci tijekom večernjih šetnji ili ljetovanja, bez dodatnog kompliciranja rutine.

Premium fitofarmaceutski pristup koji prati potrebe modernih obitelji

Fitobimbi Zanzi proizvodi pripadaju kategoriji premium fitofarmaceutskih proizvoda, a njihov razvoj temelji se na modernom pristupu dječjoj njezi i zaštiti kože.

Iako su proizvodi kategorizirani kao kozmetički proizvodi, formulacije su razvijene s posebnim naglaskom na sigurnost, podnošljivost i svakodnevnu praktičnu primjenu.

Nova generacija ljetne zaštite za djecu

Današnji roditelji više ne traže samo “sprej protiv komaraca”. Traže proizvode kojima vjeruju, koje mogu koristiti bez stresa i koji poštuju osjetljivost dječje kože od prvih dana života.

Upravo zato Fitobimbi Zanzi linija ima potencijal postati jedno od najzanimljivijih novih otkrića roditelja ovog ljeta — jer spaja ono što je danas najvažnije: nježnost, sigurnost i praktičnost u svakodnevici s djecom.

Objava nova generacija zaštite od komaraca za najmlađe pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Postoji trenutak nakon poroda o kojem se premalo govori. Beba je stigla. Čestitke stižu sa svih strana. Ljudi pitaju kako je beba spavala, koliko jede, koliko je dobila na kilaži. Sve se vrti oko novog života koji je upravo došao na svijet.

A mama? Ona često ostane negdje u pozadini.

Dok u rukama drži novorođenče i pokušava se snaći u potpuno novoj ulozi, od nje se nekako očekuje da sve zna. Da zna dojiti. Da zna prepoznati svaki plač. Da zna kako uspavati bebu. Da zna kako se nositi s umorom, hormonima i emocijama koje dolaze u valovima.

Na društvenim mrežama postpartum često izgleda nježno. Mirna beba, šalica kave, uredna kuća i mama koja se smiješi. U stvarnosti, mnoge žene dane provode u pidžami, s hladnom kavom koja satima stoji na stolu i pitanjem koje im se neprestano vrti po glavi: „Radim li ovo dobro?“ Posebno kada je riječ o dojenju.

Dojenje se često opisuje kao nešto prirodno. I jest. Ali prirodno ne znači automatski lako. Volimo reći da je i hodanje prirodno, pa dijete mjesecima uči hodati. Tako je i s dojenjem. To je proces učenja i za mamu i za bebu. Ponekad ide glatko, a ponekad zahtijeva vrijeme, strpljenje i puno podrške.

I upravo zato možda bismo kao društvo trebali manje govoriti mamama što trebaju raditi, a više ih pitati kako su.

Manje pritiska, više podrške

Ako dojenje ne ide odmah, to ne znači da mama radi nešto pogrešno. To ne znači da nije dovoljno dobra. Ne znači da se ne trudi dovoljno. Ne znači da joj nije stalo.

Ponekad znači samo da joj treba pomoć.

Savjetnica za dojenje. Iskusna prijateljica. Partner koji će preuzeti dio tereta. Mama, sestra ili susjeda koja će donijeti ručak i reći: „Odmori se, ja ću ovo.“

Postpartum ne bi trebao biti test izdržljivosti.

A ipak, mnoge žene ga upravo tako doživljavaju. Kao da moraju dokazati da mogu sve same. Istina je potpuno suprotna. Ljudi nisu stvoreni da podižu djecu sami, a žene nisu stvorene da kroz postpartum prolaze bez podrške.

Mama ne može živjeti od ostataka

Jedna od najčešćih slika ranog majčinstva nije ona koju viđamo na Instagramu. To je žena koja satima nije stigla pojesti pravi obrok. Ona koja podgrijava ručak tri puta. Ona koja doji bebu jednom rukom, a drugom pokušava dohvatiti nešto što može pojesti usput.

Koliko god zvučalo banalno, hrana u postpartum razdoblju nije luksuz. Ona je osnova.

Ako doji, žensko tijelo svakodnevno ulaže ogromnu količinu energije u proizvodnju mlijeka. Tijelo može trošiti i oko 500 kcal dnevno, i zato su redovni obroci i hranjivi snackovi puno važniji nego što si mama tada uspije priznati. Ne zato da bude “savršena”, nego da se uopće održi.

Uz neprospavane noći, emocionalni i fizički oporavak nakon poroda te brigu za novorođenče, nije teško shvatiti zašto se mnoge mame osjećaju iscrpljeno.

I možda bismo umjesto pitanja „Koliko si kilograma dobila u trudnoći?“ trebali češće pitati: „Jesi li danas uopće stigla jesti?“

Male stvari koje čine veliku razliku

Mame često ne trebaju velika rješenja. Ne trebaju savršenu rutinu. Ne trebaju jutarnje rituale koji počinju meditacijom u pet ujutro.

Treba im čaša vode pored mjesta gdje doje.

Treba im netko tko će pričuvati bebu deset minuta dok se otuširaju.

Treba im trenutak tišine.

Treba im osjećaj da ne moraju sve držati pod kontrolom.

“U svijetu koji od žena često očekuje da budu sve odjednom – brižne majke, partnerice, zaposlenice i organizatorice obiteljskog života – možda je najveći oblik podrške upravo dopuštenje da budu umorne.”

Milkimami: mali podsjetnik da je i mama važna

Priča o Milkimami nastala je upravo iz takvih dana. Ne iz poslovnog plana ni tržišne analize, nego iz stvarnog iskustva majke koja je tražila nešto jednostavno, hranjivo i praktično u trenucima kada nije stizala misliti na sebe. (Pročitaj ovdje.)

Danas Milkimami nudi kekse i granolu sa sastojcima koji se tradicionalno povezuju s podrškom laktaciji – zob, lan, piskavica, sezam i pivski kvasac.

No možda je važnija sama poruka koja stoji iza njih. Da mama zaslužuje pojesti nešto kvalitetno. Da njezine potrebe nisu manje važne od bebinih. Da briga o sebi nije sebičnost, a podrška ponekad može izgledati vrlo jednostavno – kao nekoliko minuta predaha i hranjiv zalogaj između dva podoja.

I ne zaboravimo – svaka priča o dojenju je drugačija, a kod većih izazova uvijek preporučujemo potražiti stručnu podršku (savjetnicu za dojenje/doulu).

Mama je važna

Možda je vrijeme da promijenimo način na koji razgovaramo o postpartum razdoblju. Da manje idealiziramo. Da manje očekujemo. Da manje procjenjujemo. I da više podržavamo.

Jer kada se rodi dijete, rađa se i mama. A ona ne treba biti savršena. Treba biti viđena. Treba biti nahranjena. Treba biti podržana.

I prije svega, treba znati da nije sama.

Dok brineš o svojoj bebi, pokušaj ne zaboraviti i sebe. Ako ti treba mali, praktičan podsjetnik kroz dan, Milkimami proizvode možeš pronaći na www.milkimami.com/hr., a uz kod SUPERMAME15 imaš 15% popusta na proizvode, bez minimalnog iznosa.

Objava kad dojenje nije Instagram: što mami stvarno treba u postpartum danima pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

To je bio komentar vođe bauštelskog čopora dok su postavljali skelu na susjedovu kuću. Priča ide ovako: izašla sam s djetetom van baciti kruh pticama u šumu. Nasuprot nas bila je grupica…ne znam ni sama kako bih ih nazvala, jer muškarci nisu, a za neandertalce bi to bila uvreda kad bih se poslužila tim izrazom. Zato ostavljam svojim čitateljicama na volju da ih nazovu kako misle da je primjereno.

Da se vratim.

Jedan od njih, gledajući prema meni, baca komentar kako mi je “rupa” prevelika. Drugi mu kaže: “Hej, pa nemoj o rupama.” A ovaj odgovara: “Kako ne, pa ne vidiš s kim je?” — misleći pritom na moje jednogodišnje dijete — “odmah ti je jasno da je RUPA velika.”

Rupa.

Doslovno taj izraz. Ne preneseno. Ne izvučeno iz konteksta. Ne nešto što sam ja krivo čula u prolazu. Stajali su tamo i raspravljali o “rupama” dok sam ja bila vani sa svojim djetetom.

Isprva nisam mogla vjerovati što sam čula. Ona sekunda u kojoj ti tijelo prvo shvati što se dogodilo, a mozak kasni za njim. Od nelagode, šoka i gađenja samo sam se povukla natrag doma, dok su oni još par minuta nastavili raspravljati o veličini rupa.

Ne sjećam se kad sam se zadnji put osjećala tako jadno i poniženo. I nije to bilo samo moje poniženje. Sve žene u meni su bile ponižene.

Sve žene koje su ikada čule takav komentar. Sve žene koje su se morale praviti da nisu čule. Sve žene koje su šutjele jer su bile same, jer su bile s djetetom, jer nisu znale hoće li se još više izložiti ako progovore. A ako uzmemo u obzir da svaki od njih vjerojatno doma ima majku, možda sestru, ženu, djevojku, možda čak i kćer — pitam se samo što bi njihove majke rekle. Jer, gle čuda, i oni su izašli iz nečije “rupe”.

“Znaš da joj je rupa velika čim ima dijete” izjava je u koju su stali svi hodači za “život”, svi klečavci, mizogini primitivci i svi ostali sa sindromom malog k*, jer iskreno vjerujem da nijednom iole normalnom muškarcu takva rečenica ne bi ni pala na pamet. Ne žalosti me čak ni to poniženje koje sam osjetila u tom momentu koliko činjenica u kakvom odvratnom svijetu odrastaju naša djeca. U svijetu u kojem trudna žena s djetetom u naručju nije osoba, nije majka, nije nečija kći, prijateljica, susjeda — nego predmet komentiranja.

Tijelo. “Rupa”. Nešto što se može secirati naglas, pred djetetom, pred kućom, usred bijela dana, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.

I znam, netko će reći: “Ma to su samo riječi.” Nisu.

Riječi su ogledalo. Riječi pokazuju što netko misli kad vjeruje da ga nitko neće zaustaviti.

Riječi pokazuju koliko je duboko ukorijenjeno uvjerenje da je žensko tijelo javni prostor, da je majčinstvo dokaz nečije “iskorištenosti”, da se žena može svesti na najprimitivniju moguću sliku čim nekom sitnom, jadnom muškarcu padne na pamet biti duhovit pred svojom ekipom.

Ali ono što je možda najtužnije od svega jest tišina. Moja tišina iz šoka. Njihova tišina koja nije došla. Tišina onih koji su čuli, a nisu rekli ništa. Jer svaki put kad se takav komentar prešuti, on dobije dopuštenje da se ponovi. Nekom drugom. Nečijoj sestri. Nečijoj kćeri. Nečijoj djevojčici koja će jednog dana odrasti u ženu i naučiti da se od svijeta mora braniti i onda kad samo baca kruh pticama. A posebno me boli jer sam trudna s djevojčicom.

I već sada se pitam kakvu će poruku ona dobiti u svijetu u kojem je, očito, sasvim normalno ženu svesti na “rupu” čim je rodila. U svijetu u kojem majčinstvo nije nešto snažno, nježno, životno i vrijedno poštovanja, nego dokaz da si nekome potrošena, iskorištena, manje vrijedna. Valjda čim rodiš, više ne vrijediš ni zrna zobi.

I onda se pitamo zašto djevojčice sve ranije prestaju biti djeca.

Kako i ne bi, kad živimo u svijetu u kojem se otvaraju rođendaonice s wellness i spa temom za djevojčice od tri godine. Tri godine. U svijetu u kojem se dvanaestogodišnje djevojčice poziva na radionice šminkanja pod krinkom “savršene rođendanske zabave”. Daleko od toga da mislim kako se žena ne treba njegovati, uljepšavati, voljeti sebe i staviti sebe kao prioritet — bila majka ili ne bila. Dapače. Njeguj se. Uredi se. Našminkaj se. Osjećaj se lijepo. Budi sebi važna. Ali radi sebe. Ne zato što ti je od treće godine netko počeo prodavati ideju da moraš biti ljepša, glađa, sređenija, poželjnija, prihvatljivija.

Jer postoji ogromna razlika između toga da djevojčicu učimo ljubavi prema sebi i toga da joj prerano objasnimo da je njezina vrijednost u izgledu.

Postoji razlika između igre i industrije koja jedva čeka da joj kaže kako nije dovoljno dobra takva kakva jest.

Pustite ih da budu djeca. Pustite ih da budu musave od sladoleda, raščupane od igre, glasne, divlje, znatiželjne, svoje. Pustite ih da se igraju, a ne da se pripremaju za svijet koji će ih ionako dovoljno rano početi mjeriti, komentirati i lomiti. Jer taj isti svijet prvo djevojčicama govori da moraju biti lijepe. Onda im govori da su same krive ako ih netko zbog toga poželi poniziti, iskoristiti ili napasti. Prvo ih gura u svijet ogledala, šminke, uljepšavanja i “savršenih” zabava, a onda ih kažnjava jer su navodno previše vidljive. Jer su izazivale. Jer su imale prekratku suknju. Predubok dekolte. Previše šminke. Premalo srama. Krivo ponašanje. Krivi pogled. Krivi osmijeh. Valjda i krivi način treptanja.

Uvijek se nađe neki jadan izgovor kojim će se odgovornost prebaciti na ženu, samo da se muškarca ne bi moralo pogledati u oči i reći mu: ti si problem.

I u tom začaranom krugu odrastaju naše djevojčice.
Budi lijepa, ali ne previše.
Budi dotjerana, ali nemoj izazivati.
Budi ženstvena, ali ne pretjeruj.
Budi majka, ali nakon što rodiš, izgleda, više ne očekuj poštovanje jer će tvoje tijelo nekom primitivcu postati tema za građevinsku pauzu.

Zato me taj komentar nije pogodio samo kao ženu. Pogodio me kao majku. Kao trudnicu. Kao nekoga tko pod srcem nosi djevojčicu i već sada zna da će je morati učiti kako da hoda svijetom koji će joj istovremeno govoriti da bude lijepa, ali ne previše. Da bude samouvjerena, ali ne glasna. Da bude svoja, ali ne toliko da nekome zasmeta.

Ne znam kakvu će poruku moja kći dobiti od svijeta.
Ali znam kakvu će dobiti od mene.
Da nije rupa.
Da nije tijelo za komentiranje.
Da nije kriva za tuđe nasilje, tuđu prostotu, tuđe komplekse i tuđi nedostatak odgoja.
Da njezina vrijednost ne počinje i ne završava u tuđem pogledu.
Da smije biti dijete.
Da smije biti žena.
Da smije biti majka.
Da smije biti sve što jest, bez da se ikome ispričava.

A vama, dragi “muškarci” sa skele, mogu samo reći: ako vam je vrhunac muškosti komentirati tijelo žene koja prolazi s djetetom, onda problem nikada nije bio u mojoj “rupi”. Problem je u praznini iz koje vi govorite.

Fotografije: unsplash.com

Objava znaš da joj je “rupa” velika čim ima dijete pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Dolazak bebe na svijet ranije nego što se očekivalo nosi sa sobom snažne emocije i još više pitanja. Između boravka u jedinici intenzivne neonatalne skrbi (NICU), medicinske njege i ritma ranih dana koji često ide „kreni-stani“, mnogi se roditelji prirodno pitaju kako će ovaj rani početak utjecati na razvoj njihove bebe.

Prijevremeno rođene bebe jednostavno imaju drugačiji razvojni vremenski tijek. Beba koja se rodi osam tjedana ranije nije imala jednako vrijeme za senzorički, neurološki i tjelesni razvoj kao beba koja je ostala u maternici punih 40 tjedana. Upravo zato terapeuti koriste pojam korigirane dobi. Korigirana dob pokazuje koliko bi beba bila stara da je rođena na termin. To je puno točniji način za razumijevanje koje su vještine bebi trenutno dostupne, a ujedno smanjuje pritisak uspoređivanja s donošenim bebama iste kalendarske dobi.

Kada razvoj gledamo kroz korigiranu dob, dobivamo realniju sliku – ne što bi beba “trebala”, nego za što je njezin živčani sustav u ovom trenutku spreman.

Razvoj koji počinje ranije – ali ne i spremnije

Prijevremeno rođene bebe zapravo započinju svoj razvojni put ranije nego što je njihovo tijelo bilo spremno. Njihov živčani sustav, mišići i osjetilni sustavi još su u fazi intenzivnog sazrijevanja.

Zbog toga se često mogu primijetiti:

• niži ili promjenjiv mišićni tonus
• slabija organizacija pokreta
• teže održavanje srednje linije
• brže zamaranje

Ovo nisu nužno znakovi odstupanja, već odraz drugačijeg početka.

Zašto su rana iskustva toliko važna

Dok je u maternici, beba se neprestano kreće i prima bogate senzorne informacije. Ograničen prostor maternice pruža stalni kontakt, otpor i podršku. Beba se odguruje, savija, dovodi ruke prema licu, osjeća granice svog tijela.

Nakon rođenja, donošene bebe prirodno nastavljaju dobivati ta iskustva kroz:
• nošenje
• kontakt s roditeljima
• promjene položaja
• svakodnevne aktivnosti

Ta iskustva nisu “vježbe” – ona su temelj razvoja.

Kroz njih se razvijaju:
• svijest o tijelu
• kontrola glave
• stabilnost trupa
• koordinacija pokreta

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Motorički razvoj beba Procjena,savjeti i terapija (@infanago_motoricki_razvoj)

NICU iskustvo – drugačiji početak

Prijevremeno rođene bebe često propuštaju dio tih ranih iskustava.

U NICU okruženju bebe provode više vremena u ležećim položajima, pokreti su ograničeni medicinskom opremom, stimulacija je često drugačija (svjetlo, zvuk, dodir) i spontano kretanje je smanjeno.

Možda nemaju priliku odgurivati se o podlogu, dovoditi ruke u srednju liniju te slobodno istraživati pokret. Čak se i položaji poput boravka na trbuhu često uvode kasnije ili vrlo postupno. To ne znači da je razvoj “oštećen” – već da je početna baza drugačija i da će trebati više vremena i podrške.

Pokret kao iskustvo, ne kao zadatak

Kvaliteta iskustva je važnija od količine. Beba koja nije imala priliku osjetiti gravitaciju, pomaknuti težinu tijela te istraživati različite položaje trebat će više prilika da to nadoknadi – kroz svakodnevne, jednostavne aktivnosti.

Hranjenje i motorički razvoj – povezan sustav

Kod prijevremeno rođenih beba, hranjenje često ima važnu ulogu u razvoju.

Ako je beba trebala sondu, respiratornu potporu i dodatnu medicinsku skrb to može utjecati na izdržljivost, organizaciju pokreta te snagu trupa i vrata. Hranjenje nije samo unos hrane – to je kompleksna aktivnost koja uključuje cijelo tijelo.

Kako roditelji mogu podržati razvoj kod kuće

Dobra vijest je da roditelji imaju iznimno važnu i snažnu ulogu – kroz svakodnevne trenutke.

Ono što najviše pomaže je:

Nošenje bebe
Pruža ritmičko kretanje, potiče kontrolu glave i osjećaj sigurnosti.

Kontakt prsa o prsa
Regulira živčani sustav i daje snažan senzorički input.

Boravak na trbuhu (tummy time)
Kratko, često i prilagođeno bebi – gradi snagu i stabilnost.

Bočni položaj
Potiče spajanje ruku, istraživanje i organizaciju tijela.

Spore i predvidljive promjene položaja
Pomažu bebi da razumije pokret i bolje ga organizira.

Vrijeme na podu
Siguran prostor za spontano kretanje i istraživanje.

Mali koraci imaju veliko značenje

Razvoj prijevremeno rođene bebe ne ide uvijek linearno. Ponekad će napredak biti brz, ponekad sporiji. Ponekad će izgledati kao da se ništa ne događa – a zapravo se u pozadini odvijaju važni procesi.

Svaki mali pomak:
• stabilnija glavica
• ruke bliže sredini
• dulji pogled
• pokušaj pokreta
ima svoje značenje.

Roditeljstvo prijevremeno rođene bebe znači kretanje kroz jedinstveno, ponekad nepredvidivo, ali iznimno vrijedno putovanje. Vaša beba ne kasni. Ona samo slijedi svoj put. Uz strpljenje, razumijevanje i pravu podršku, prijevremeno rođene bebe mogu razviti snažne, funkcionalne motoričke vještine – u ritmu koji odgovara upravo njima.

Fotografije: pexels.com

Objava kako prijevremeni porod utječe na motorički razvoj djeteta pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Mnoge žene dobiju šavove nakon poroda, ali rijetko dobiju informacije što dalje

Ožiljak nakon epiziotomije ili spontanog pucanja međice nešto je o čemu se nakon poroda rijetko govori. Žene najčešće dobiju nekoliko osnovnih uputa za njegu rane, a već nekoliko tjedana kasnije očekuje se da se vrate svakodnevnim obavezama kao da se ništa nije dogodilo.

No fizioterapeutkinja Maja Kolarić upozorava da ožiljak može utjecati na funkciju cijelog područja zdjeličnog dna i da ga ne treba zanemarivati.

“Nakon epiziotomije ili spontanog pucanja pri porodu nastaje ožiljno tkivo koje se razlikuje od okolnog zdravog tkiva. Takvo tkivo često ima smanjenu elastičnost i pokretljivost, može biti zadebljano i sklono stvaranju priraslica s okolnim strukturama”, objašnjava.

Zbog toga se može javiti osjećaj zatezanja, nelagode ili ograničenja pokreta, osobito pri hodanju, sjedenju ili određenim svakodnevnim aktivnostima.

“No nije problem samo u samom ožiljku. Često dolazi i do promjena u funkciji mišića zdjeličnog dna koji mogu postati preosjetljivi, napeti ili slabije koordinirani.”

Upravo zato rad na ožiljku nije samo pitanje estetike ili ugode.

“Rad na ožiljku važan je kako bi se poboljšala pokretljivost tkiva, smanjila napetost i spriječilo ili ublažilo stvaranje priraslica. Manualnim tehnikama djelujem na omekšavanje tkiva, poticanje cirkulacije i vraćanje funkcije tog područja.”

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Supermame (@supermame.hr)

Maja se ovim pristupom bavi već više od pet godina, a iskustvo joj pokazuje da promjene često dolaze vrlo brzo.

“Većina žena osjeti olakšanje i veću pokretljivost već nakon prvog tretmana. Cilj nije samo smanjenje nelagode, već i kvalitetnija funkcija mišića zdjeličnog dna i bolja integracija tog područja u pokret.”

Posebno naglašava da žene nakon poroda često ostaju bez dovoljno informacija o tome što dalje.

“Žene su prepuštene same sebi. Ne dobivaju apsolutno nikakve upute što i kako dalje, eventualno od patronažne sestre kad im dođe i to ako.”

Kada je riječ o samoj njezi rane, važno je ne požurivati proces.

“Rez ne dirati prva dva do tri tjedna. Najbitnije je da se što više suši na zraku. Neke žene znaju sprejati Cicatridinom odmah po porodu, no to nije dobro jer tako ranu vlažimo i riskiramo prijevremeno otpadanje šavova.”

Maja ističe i važnost pripreme međice prije poroda.

“Masaža međice pomaže kod povećanja elastičnosti tkiva međice i smanjuje rizik od pucanja, no osim toga važno je da urin trudnice bude sterilan kako ne bi došlo do nagrizanja i oštećivanja tkiva. Također, mišići zdjeličnog dna ne bi smjeli biti u konstantnoj tenziji, već bi žena trebala znati kontrolirati te mišiće i opustiti ih.”

Ipak, upozorava da ni najbolja priprema ne može biti garancija.

“To su sve preduvjeti za očuvanje međice, no nisu sigurnost jer veliku ulogu imaju i medicinske intervencije tijekom poroda te koliko vremena i prostora žena dobije u samoj rađaonici.”

Posebno osjetljiva tema o kojoj se još uvijek vrlo rijetko govori je takozvani “husband stitch“.

“Puno žena se zapravo prepozna u simptomima, iako često ni same ne znaju što im je napravljeno niti se to spominje u medicinskoj dokumentaciji. Najčešće opisuju osjećaj jakog zatezanja, nelagode ili boli pri određenim pokretima i odnosima.”

Dobra je vijest da ni godine nakon poroda nisu prepreka za rad na ožiljku.

Kako Maja često naglašava svojim klijenticama –  nikada nije kasno pomoći tkivu da ponovno bude pokretljivije, elastičnije i funkcionalnije.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Maja Kolarić – fizioterapeut za trudnice i rodilje (@masaza_za_trudnice)

Maja odgovara na vaša pitanja:

Koliko je normalno da 7 godina nakon epiziotomije nakon dugog stajanja osjetim rez?

Nije normalno i ne mora ostati tako! Ožiljak može godinama stvarati napetost u tkivu koja se budi pri opterećenju. Mobilizacija ožiljka i rad na okolnom tkivu može značajno smanjiti ili potpuno ukloniti taj osjećaj – čak i nakon sedam godina. Nikad nije kasno.

Četiri tjedna od poroda i dalje ne mogu normalno sjediti bez jastuka. U pitanju su težak porod i šivanje iznutra.

Nakon teškog poroda i šivanja tkivo prolazi kroz intenzivan proces cijeljenja – 4 tjedna je još uvijek rano i cijeljenje nije završeno. Ali ako sjedenje i dalje jako boli, vrijedi doći na procjenu i uvesti ciljane vježbe te mobilizaciju tkiva. Radimo s tkivom, smanjujemo napetost i pomažemo tijelu da zacijeli što bolje. Ne moraš čekati da “prođe samo”.

Koliko dugo nakon poroda je normalno da nas zateže ožiljak od epiziotomije?

Blaga napetost prvih tjedana je dio cijeljenja. Ali ako zategnutost traje mjesecima, ometa kretanje ili spolni odnos – to je znak da ožiljak treba pažnju. Mobilizacija ožiljka postaje moguća čim rana zacijeli, obično oko 6 do 8 tjedana.

Liječnica u bolnici rekla mi je da mažem Cicatridinom, a vi kažete da ne. Što je ispravno?

Oboje može biti točno – ovisno o fazi cijeljenja! Cicatridina i slični proizvodi korisni su kad rana potpuno zacijeli izvana (nakon 2-3 tjedna). U ranoj fazi cijeljenja koža je još osjetljiva i neki preparati mogu iritirati tkivo pa čak i rašiti ranu.

Kako i čime masirati ožiljak?

Čistim rukama ili uljem (bademovo, kokosovo) nježnim kružnim pokretima i laganim povlačenjem kože u različitim smjerovima – gore-dolje, lijevo-desno. Početi tek kad je rana potpuno zatvorena, obično nakon 8. tjedna. Na individualnim terminima osim što radimo na mobilizaciji tkiva, također učim i žene kako da rade samomasažu.

Je li zbog epiziotomije veća šansa da ponovno popucamo na idućem porodu?

Dobro pitanje koje zanima mnoge! Ožiljak od epiziotomije može utjecati na elastičnost tkiva, ali dobra priprema međice masažom u zadnjim tjednima trudnoće značajno smanjuje rizik, kao i čisti i sterilan urin te ciljane vježbe.

Ožiljak nakon poroda ne bi trebao biti nešto s čime se jednostavno pomirite. Ako osjećate zatezanje, nelagodu, bol ili ograničenja u svakodnevnom životu, važno je znati da postoje načini kako pomoći tijelu da ponovno funkcionira bez smetnji.

Jer oporavak nakon poroda ne završava izlaskom iz rodilišta – a ni nekoliko mjeseci kasnije.

Ako si tijekom čitanja prepoznala dio svoje priče, znaj da nisi jedina. Mnoge žene godinama žive sa simptomima za koje vjeruju da su „normalni nakon poroda“, iako ne moraju biti.

Fizioterapeutkinja Maja Kolarić @masaza_za_trudnice kroz svoj rad svakodnevno pomaže ženama da ponovno uspostave povjerenje u svoje tijelo, smanje nelagodu i vrate kvalitetu života nakon poroda.

bolovi, curenje mokraće i dijastaza nisu “normalni”: fizioterapeutkinja otkriva što žene u trudnoći i nakon poroda ne bi smjele ignorirati

Fotografije: unsplash.com, pexels.com

Objava ožiljak nakon epiziotomije ili spontanog pucanja: zašto ga ne biste trebale ignorirati pojavila se prvi puta na SUPERMAME.